Istina, drastično, nestvarno i u potpuno krivi čas. No, može li se tomu pristupiti iz nekog drugog kuta? Pođimo promatrati taj slučaj kroz rezon da: „Nije svako zlo za zlo!“ Oslonimo se na Prst Božji koji sve okreće na dobro, ako smo iskreni i s povjerenjem u Njegovoj ruci! Možda je dobro da je bilo baš tako? Zapravo, uvjeren sam da jeste! Na koncu, da je Blanka niža i da ne može dosegnuti plafon, ne bi ni bila najbolja visašica. Naši obzori su skučeni i teško proniknemo u Božji plan, a On je time postigao nesagledivo puno i više nego smo sami kadri opasati. Po našim ljudskim željama, Blanka nije ometena u nakani i kao da se toga jutra nije ni ozlijedila. Bogu hvala, eto zadovoljena je i naša težnja, opasali smo mjerom naših ljudskih aršina, ali što je time sve još opasano? Ne znamo. Ne sagledavamo, ali miljenica naša i Božja, ako je unatoč ozlijedi dosegnula svoju namjeru, doseže ona i dalje i više, no nismo kadri sagledati sve to. Ni ne moramo! Prijatelju, ona je postigla svoje, a jesmo li mi? Možda bismo svi mogli zaključiti da unatoč recesiji, otkazima, ptičjim, svinjskim i inim gripama, unatoč virozama, krađama, lobijima, izgubljenoj prtljazi, ono što je nekomu Bog namijenio, postaje neumitno! Blanka i s tećom na glavi leti, i dobro leti, pa je i to dobar orijentir da bez teće, sasvim izvjesno može i preko 210 ! Lako je sada, nakon bitke analizirati, no u trenutku kad roditelj stoji nad djetetom oblivenim krvlju, bez obzira što je planirano tad, ili za par sati, uglavnom nam se svima sužavaju aspiracije. Ali pupkovina je davno presječena i moramo se ravnati po tomu. Naša djeca, su ljudi i ne pripadaju samo nama, ako uopće i pripadaju onako kako se često običava prisvajati posjed! Čini mi se da ovom ozljedom, makar je izgubila nešto od matematički proračunatih koraka pred nastup, uopće nije štetovala! Dobila je znatno više, kao i svi mi, ako smo kadri opservirati iz drugog kuta!