It is always like that

The last glimpses of the summer come with the end of the season.And I try to stop them as hard as I can, in all my humbleness, and catch the last rays of the sun like the pearls on my skin. Let that warmth lasts as long as possible and let it embellishes the cloudy part of the year which I enjoy the least.

 

I still go to my beach. Me, and a few nostalgic people, we refuse to acknowledge that the sea is surely colder, that you cannot hear the crickets anymore and that every day spent in that oasis of peace can be the last one this year. Now I enjoy those given moments especially, I appreciate that bora did not spite us yet and sent us to our homes like snails. Don't be surprised with my enthusiasm to summers in Split; somewhere around spring, I fall in love with my city every year, all over again. And it lasts until I loosen and realize that I can't go out on the street with my legs naked.

 

Still, the changes are a part of the life-cycle and if they wouldn't exist, we could not value those which are for the better. So, for a few months, when the nature starts to awake, I will be joyous just like a little child, I will sop the scents and the colours like I experience all of that for the first time. Something resembling happened to me this athletic season, after Berlin. I didn't even dare to wright about it until the emotions calmed. It would be in vain to put on the paper something that couldn't be described with words. Imagine the moment without any wishes, the state of nirvana like when you stand on the top of the mountain and it is only enough to be awake and aware... No needs, no worries, no fears – complete freedom. I will never forget that night after the victory in the World Champioships. I neglected my sleep, because who would want to miss those moments which were already much less intensive the following day. I remembered Osaka: I also stayed awake the whole night then, with my team.

We retold the events, answered the messages, celebrated with reporters with red wine and Japanese snacks. But this time, I celebrated alone. I was enough to myself, in the companionship of the only one who could completely understand how big this new victory was. We talked about the winter and Torino, about the moments in which the smallest amount of optimism was received like the intruder in the house of fear. About the first jolts that seemed like the crying of the little newborn child, and about the attempts to make myself stronger and more resistent, with all others personality traits that were necessary to build my own impervious vest that would lead me through the summer season. Because I knew that it would be harder than any season until now. There was no choice – I had to evolve. These are the words of my dear friend who has helped me through that whole process, and I agree with him in every way. Without the challenges we stay at one place and from that perspective we could never find out where our true limits are. Or if they exist at all. I coped with all my weaknesses, without blinking, I admitted to myself every fear that inhibited me to move forward...

I amassed all the dirt on the pile and blew it off in the wind.

It will not return. At least not in the same shape. There will always be new obstacles, like the new peaks that I have seen from that mountain of mine. Peaks that I want to conquer. That every attempt makes me alive and it is invaluable as such. I don't want to stand on one place ever again. And now I know how to find the right way.

Once again, thank you all for the great joy that you give me with your unconditional support. It is so good to share all of this with you.

Comments
pozdrav blanka
sandra lucić 15.10.2009.
Blanka, volim te!!!
Tima-Rocker 11.10.2009.
Blanka, ti si najljepši! Volim te!!!
Tima-Rocker 11.10.2009.
" ...više nikad ne želim stajati na mistu... " Lipo rečeno...guštala sam te gledat kako si nakon berlina odvezala svoja krila, kako si odahnila i tek tada pokazala koliko još možeš i želiš...pokazala svim onim skepticima da je tvoja zastavica na vrhu planine i da je nikakav vitar ne može iščupat, ni snig zatrpat...Čestitam i vidimo se u Spaladiumu!!!
Carmen 11.10.2009.
Blanka, volim te!!!
Tima-Rocker 08.10.2009.
Blanka, ti si najljepši! Volim te!!!
Tima-Rocker 06.10.2009.
Blanka, ti si najljepši! Volim te!!!
Tima-Rocker 06.10.2009.
Blanka, ti si najljepši! Volim te!!!
Tima-Rocker 06.10.2009.
Blanka, volim te!!!
Tima-Rocker 06.10.2009.
Blanka, volim te!!!
Tima-Rocker 06.10.2009.
Tima-Rocker 06.10.2009.
Blanka, volim te!!!
Tima-Rocker 06.10.2009.
Draga Blanka, da!sezona je gotova...VESELJE JE GOTOVO...sad dolazi hladna zima..koju ćemo nadam se preživjet.. lijepo je to što sve djeliš s nama...mi te svi volimo,cjenimo,poštujemo...hvala ti za sve..jedva čekam da te vidim n a Hanžeku opet sljedeće godine 2010..kada očekujemo 2,10 rekord..lol..pusa
Iva 06.10.2009.
Draga naša pobjednice, evo na kraju kad podvlačiš crtu i zbrajaš, oduzimaš i pratiš statistiku, možeš biti zadovoljna! A sjećaš li se kad si „bacila rukavicu u ogledalo“ i koliko je sada drukčije ozračje? Zadovoljna si, odmaraš se skupljaš energiju na preostalim zrakama sunca, dijeliš s nama svoje iskrene osjećaje, ma pobjednički u svakom smislu. A sada da ti otkrijem, ili priznam još jednu pobjedu, možda ne tako bitnu u nisci tvojih odličja. „Bacivši rukavicu“ prihvatio sam izazov, na svoj način. Ti si imala svoj program, svoju disciplinu i vrlo visok cilj, a ja sam, da si približim slično ozračje rada pod pritiskom, izabrao disciplinu dovoljno kompleksnu i primamljivu visokim ciljem! Marljivo sam prionuo raditi. Ovih dana istječe rok za jedan natječaj na koji sam se usmjerio. Natječaj za najbolji roman, a ja samu u svom „Torinu“, nemoćan zaustaviti vrijeme i dati si još prostora da to dovršim. Ne, ne odustajem, ali svjestan sam da moj projekt, nije dozrio, da u obilju materijala još nisam sve profiltrirao i priredio za javnost. Jesam li dovoljno trenirao? Jesam li dovoljno bio usmjeren samo na taj cilj? Jesam li racionalno postavio strategiju i pridržavao se taktike? Jesam li uopće sposoban za ovaj zadatak? Kako god, prije skoka postoji nada, a nakon toga slijedi prihvaćanje stvarnosti. Pobijedila si me! I mene! Za sada! Čestitam! Od srca čestitam, ali pred nama je još natjecanja i natječaja, a sad ja „bacam rukavicu u ogledalo!!!“
Juraj Branimir Kovačević 04.10.2009.
Blanka, volim te!!!
Tima-Rocker 03.10.2009.
Blanka, volim te!!!
Tima-Rocker 03.10.2009.
Blanka, volim te!!!
Tima-Rocker 03.10.2009.
hello blanka i am andrés of Spain I would like to congratulate you on your season with successes I hope and pray that next year will be equally as wonderful I will go to support you at the European Championships in Barcelona in summer many kisses VIVA ESPAÑA! GO VLASIC GO!
Andrés 01.10.2009.
Sezona za pamćenje. Berlin,Doha,Zagreb... O svakom natjecanju će se pričati još jako dugo.. Svima nam je žao što je sezona gotova ali ćemo u išćekivanju dočekati novu. Svima nam je jako drago zbog tebe i svi ti želimo da samo tako i nastaviš. Svaka ti čast i veliki i topli pozdrav iz Zagreba.
adriana 28.09.2009.
Draga Blanka! Sezona, na koju mozes biti itekako ponosna, a i mi s Tobom, je zavrsena.Pokazala si i dokazala cilom svitu da ni Cicerova,ni Antonietta a ni Ariane a ni sve ostale ne mogu ugroziti Tvoju inteligentnu,skromnu,nenametljivu i briljantnu superiornost. Pred odlazak u Berlin sam Ti zazelio da Te prati i stiiti Gospa Sinjska i moja molitva nije bila uzaludna. Posebnu cast sam imao vec 4x da Te gledam "u zivo"na nastupima u Berlinu i u hladno-neugodnom Parizu.Tamna noc a mi gledatelji se smrzavamo. A Ti prkosis hladnoci i vlazi i pobjedjujes "za dispet"! Krriticari, koji prate Tvoja natjecanja preko TV pojma nemaju s kakvim se preprekama susreces i kako ih majstorski savladavas. Nezaboravni su moji dozivljaji za vrijeme Tvoje zlatne pobjede u Berlinu.Okruzen Nijemcima,koji su ludo navijali za svoju moljenicu Arianu,koja im je bila obecala da ce osvojiti zlato. Ispalo je, da je "obecanje ludom radovanje". Razocarala je publiku i pokazala svoju umisljenost,nametljivost i osiromasenu praznu osobnost...Berlinski Hrvati nisu bili bas mnogobrojni,ali vidjela si ipak poneku zastavu i plakate navijaca. Uzivali smo s Tobom i bili ponosni, kada si sa hrvatskom trobojnicom prosla pored nas i pozdravila nas, kada si ugledala mahanje nasih zastava. Berlinska publika Ti je aplauddirala, kada si trcala oko cijelog stadiona. Kada smo culi melodiju "Lijepe nase.." mnogim su Hrvatima tekle suze.Bio je to divan i nezaboravan trenutak srece i zadovoljstva i dokaz, da na cijelom svijetu nema momentalno bolje skakacice u vis,draga PRVAKINJO SVIJETA i OKOLICE(kazu Splicani). Kada Ti je gradonacelnik Berlina Wowereit objesio zlatnu kolajnu culi su se i poneki zvizduci.Znas zasto? Jer Ti je dao pusu(a on daje radje pusu prijatelju s kojim zivi)... Najvise mi je drago kada pises:"Postala sam jacom i otpornijom i stavila sam neprobojni prsluk." Sada si shvatila, da je bilo "neke sporkice", koju si sada odpuhnula u vitar a to je bila neka vrsta mentalne kocnice, koja je nesvjesno zakocila i sprijecila Ti uspjeh, kojega si imala vec u dzepu. Sve od srca najbolje za iducu sezonu. Sada se dobro odmori i rekreiraj i pokusaj zaboraviti stres i napore pa uzivaj u lijepim uspomenama: SKACE BLANKA NEBU POD OBLAKE OBRANILA ZLATO IZ OSAKE! Srdacne pozdrave iz Berlina salje Tebi i cijeloj obitelji Vlasic Lucian
brumnjak,lucian 28.09.2009.
Add Comment
Only registered users could comment
If you want to comment, please login or register.