Zaladilo je. Nije mi to drago, mada znan da ne smin bit nezahvalna zbog babljeg lita koje nam se tako dobronamjerno smilovalo.. Ali,koža na rukama mi je već popucala i ne pomažu moji svakodnevni rituali mazanja pustim uljima i kremicama, i dalje se buni i vapi za toplinom. Klima mi je, bez iznimke, uvik postavljena na plus trideset, termo-čarape su mi stalno na nogama, a noću već spavam u posebnim rukavicama koje vlaže  kožu i omogućavaju debelom sloju kreme da se što bolje upije.  Danas san ostala u šoku jer san shvatila da san se, početkon lita riješila svih svojih džempera.. Ne znam di mi je bila pamet! Valjda me ludi optimizam natjerao da zanemarim činjenicu kako se godišnja doba i dalje minjaju.  Ili to ili san zaključila da nema dovoljno mista u ormaru za ljetne krpice. Zima mi definitivno ne odgovara.  Koliko će moja prilagodba potrajati, ne znam.. Ni jutarnje trčanje na Marjanu mi nije uspjelo podići tjelesnu temperaturu. Bez kapi znoja. Samo zajapureni obrazi i tužna spoznaja da me užasno smetaju duge gege ispod tute. I da će tako biti još dugo vremena. Pitam se kako bi bilo da imam mogućnost odspavati zimski san. Da li bi mi bilo žao vremena koje bih propustila, ili bi moja hedonistička strana zanemarila tih par miseci hibernacije?
Ipak, bura je donila nešto dobro. A to su treninzi. Novi početak, novi izazovi, borba sa Blankom od lani, njenim rezultatima brižno zabilježenim na izlizanim papirima odrađenih treninga. Krenula sam puna elana,  nova i odmorna nakon četiri tjedna aktivnog odmora. Ne sjećam se kad sam  ovako 'čiste' glave započela zimske pripreme. Možda još letim od zadnjih uspjeha, koje održavam na životu s mišlju ili dvije negdi u sredini dana. A ono što je najvažnije jest da sam pronašla prazan prostor za napredak. Osjećam da mogu dati više, glad za boljim je još uvijek prisutna. Presretna san zbog toga, jer je sezona bila duga i nabijena emocijama. No, loših posljedica nema. Sve se odvijalo postepeno, od relativno tihog početka, preko kulminacije u Berlinu, do burnog završetka u Zagrebu i Solunu. Baš kako triba...  I nastavljam u istom smjeru, bogatija za još jedno iskustvo uzavrele ljetne sezone. Neprocjenjivo.
I tako sam postupno ipak oprostila hladnoći koja je naglo banula na vrata (inače, mrzim nenajavljene goste). Ne možemo uvijek imati sve. Ili?