Blanka Vlasic. http://www.blanka-vlasic.hr/blog.php Nikad joj nije bilo svejedno. Znala bi kazati da je nije briga, ali smo oboje znali da to nije istina. Poga�?ao bi je lo??iji rezultat, a kamoli kiks, a ljudi ka ljudi u prolazu bi dobacili, �??a za??to nisi�??, �??a kad �?e??�??, �??opet si�??. Zna?? na?? svit, lak??e je kazat ?�eni, majci, sestri, one su mek??e, pristupačnije�??I mada bi mo?�da tek dvoje na potezu od Omi??ke do Pazara i natrag dobacilo ne??to, njoj se činilo da je cijeli svit prezire i omalova?�ava. Tra?�ila je savr??enstvo iz godine u godinu iz natjecanja u natjecanje. Podredila je sve da mirno mo?�e do pe??karije i natrag, tra?�ila je �??dozvolu za ?�ivot�??. Onda joj je Tia iz niotkuda uzela zlatnu medalju u Pekingu, a Ariana pola milijuna u Bruxelesu. Stali ste na njenu stranu bijesni na Belgijanku koja se naru??ila letvice do 205, a onda �??lucky punch�?? . Bilo vam je �???�a ka pasu�?? zbog izgubljene love na zadnjoj stepenici Zlatne lige. Je li mogu�?e da se jo?? negdje igra čisto, da nema dogovora, da nema postotka? S druge strane sjetili ste se asa iz fizike kojeg ste popili mada ste se satrali od učenja, i gubitka posla iako ste ga dobro radili, spoznali ??ta znači biti jamac kad se �??prijatelj�?? zadu?�i u banci�?? Nakon toga lanjski zlatni Berlin i ovozimska sunčana Doha. Ljeto 2010. kao da nije ni započelo, studen oko srca, koprcanje oko 2 m i iskrena ispovijest pred Barcelonu; �??idem iako sam svjesna da sam ranjiva�??. Vratila se ozarena s pogledom u dolinu. Prihvatili ste njene pobjede i kad rezultat nije bio �??ua�??. Dopustiv??i joj da ne bude savr??ena ot??krinili ste joj vrata savr??enosti ; nedjeljne večeri na Poljudu. Hvala vam. I nemojte joj zamjeriti kada vam koji put ne uzvrati osmjehom, kad u ?�urbi pro�?e. Ne očekujte da uvijek parkira propisno, da joj ne izleti be??tima, da ne stisne gas, jer ona je samo vi ; Spli�?anka, Dalmatinka�?? http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=569 Wed, 08 Sep 2010 22:00:00 +0000 http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=569 Ne vidi se to po nemirnom snu, na natjecanjima uvijek dobro spavam�?? Nema to veze ni s gubitkom apetita, to mi se nikad ne doga�?a... Ni??ta izvana ??to bi moglo ukazati, ni??ta ??to bi slučajni prolaznik, ili čak bolji poznanik mogao primijetiti... Ali bilo je tu. Zrno. Ili je bar počelo kao malo i bezazleno, a na kraju�??eh. Kad vratim film ( a uvijek ga vra�?am ) lako zaključujem da me ovu godinu jo?? ni jednom nije pogodio onaj grom mo�?i, svemogu�?nosti koja svaku visinu pretvara u igrariju, svaki korak u ??uljanje savr??enog lovca... Nečujno, ali ubojito. Nisam osjetila, a fali mi... S tatom sam poslo?�ila stvari preko telefona, nakon očajnog nastupa na mitingu u Barci. Rekla sam mu da nije dobro, da ne znam kako dalje. Nisam se htjela vratiti na isto mjesto za par tjedana, ali sam obe�?ala da �?u razmisliti. Mo?�da ni on nije bio svjestan koliko sam bila daleko od Europskog�?? S odlukom u d?�epu, zajedno s kartom za ku�?i... I onda�?? jo?? jedan slom, po tko zna koji put ovog ljeta - potpuni raspad sistema... Započeo je moj put ka dnu, onom emotivnom. A kad jednom krenem u tom smjeru, ne zaustavljam se. Ne dok ne udarim , a onda jo?? malo kopam da vidim da li mogu dublje... Samo da na�?em ??to čvr??�?i oslonac da se odgurnem natrag. Kako oprostiti sebi nesavr??enost, kad je svaka minuta svakog dana posve�?ena samo jednome�??? Kako se pomiriti da nisam najbolja no ikad, da toliko ?�eljeni korači�? naprijed ove godine nisam osjetila... ? A radi se o suptilnoj maglici zadovoljstva, pozitivne energije I vjere koju tako rado nosim kao za??titu od zimskih bura I ljetnih neverina, koja mi ne obe�?ava brda I doline, ali me dr?�i mirnom .. A takva sam si najdra?�a. I najlak??a. Nisam je na??la�?? Ma ni za utjehu. S tupom o??tricom svaka borba se pretvara u agoniju. I to nije trajalo tek ne??to vi??e od dva sata pro??le nedjelje na zelenom tartanu olimpijskog stadiona u Barceloni. To traje ve�? mjesec dana, podsvjesno i puno vi??e. Ono ??to mi je iskustvo ipak donijelo jest spoznaja da se svaka kriza doga�?a s razlogom, da me učini boljom I mudrijom, jer tko se na ovom svijetu rodio s osmjehom na licu? Trenutak odluke da se ipak suočim s izazovom, makar bila ranjiva u svakom smislu, do??ao je kao olak??anje. Netko je rekao kako sre�?a prati hrabre, pa sam je odlučila staviti na ku??nju... Negativne posljedice odustajanja pratile bi me kao sjena puno du?�e nego eventualni poraz. I tu je bio kraj svim dilemama. No ne I mojim sumnjama. Za to se trebalo dogoditi ne??to veliko, a ja sam tek nakon zadnjeg skoka u finalu zaista počela vjerovati u bajke. U danima uoči početka natjecanja, u samo�?i svoje hotelske sobe na 21. katu, vodila sam unutarnje monologe kakvih se ne bi posramili ni najve�?i svjetski dramaturzi. Udarala sam 'kantune' svakih pola sata, od vrha do dna, pa opet ispočetka. Tek su kvalifikacije probudile vjeru, ali i to je trajalo kratko�?? Večer prije finala, u ritualnom razgovoru s Bojanom, rasplakala sam se. Uobičajeno za mene, kad me boli, pustim da iza�?e. A boljelo je�??. Pomisao na ono ??to me čeka bila je previ??e uznemiruju�?a, kao da dan poslije predstoje�?e bitke ne postoji�?? Kao da ne�?e svanuti ako se ne dogodi ono ??to pri?�eljkujem. Moji vjerni demoni napadali su sa svih strana, govore�?i mi da nisam dovoljno dobra da i ovaj put izvučem deblji kraj. Bojim se. Po prvi puta se stvarno bojim. Ne ide mi danas, nisu ovo moji skokovi. Pogledom tra?�im utjehu od tate i Bojana, ali oni ne mogu umjesto mene. Mo?�e li itko? Slobodno, preuzmite ovaj teret s mojih le�?a, osje�?am da �?u se slomiti prije kraja. Podvojena sam ličnost, znam. Kao maska s dva lica. Ali sve se odvija tako brzo.... Zar su pro??li sati?? Ne, minuta, dvije mo?�da. Borim se s tehnikom, s nogama koje odbijaju poslu??nost... Znala sam s čim raspola?�em, znala sam da moja vojska broji samo pje??ake, za razliku od te??kog topni??tva s kojim sam uvijek odlazila na velika natjecanja. Znala sam, pa ipak sam oti??la. I sad se bori ?�enska glavo, dva ru??enja ne znače da je sve gotovo. Uspje??an skok iz prvog poku??aja na 199 otvorio je di??ne putove, tek dovoljno da se ne ugu??im. Njeno ru??enje na slijede�?oj visini probudilo je nadu. Stojim i gledam letvicu. Znam da je sad prilika i tresem se od pomisli da me samo jedan trenutak dijeli od onoga ??to tako silno ?�elim. Mo?�da bi i bilo druge ??anse, ali poznajem sebe... Samo sad. Bajke su mogu�?e. I poljubac za bu�?enje iz stoljetnog sna �?? Taj 'kru?�i�?' na 201 za mene je bio upravo to. Potvrda je do??la na visini vi??e. Gotovo je. Mogu li je sada uzeti? Svoju zastavu�?? Mogu li se sada napokon opustiti? Mo?�e??. Uzmi par trenutaka, uzmi jedan krug i raduj se. Jo?? uvijek se budim prerano. Ovaj put s osmijehom. Ne�?e trajati puno, znam. Novi izazovi ve�? dolaze. Ali mi nitko, ba?? nitko ne mo?�e oduzeti ovu pobjedu�?? Ve�?u od zlatne medalje, ve�?u od ispunjenih očekivanja�?? Pobjedu nad samom sobom i svim svojim strahovima. Jo?? jednom su pomaknute granice i ja se pitam da li su one tek fikcija. I odjednom�?? �??gle malu vo�?ku poslije ki??e�??.�?� http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=556 Wed, 04 Aug 2010 22:00:00 +0000 http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=556 Zimska sezona je zavr??ila svjetskim zlatom u Dohi, a proljetna, započinje ovog petka na istom mjestu. Kada smo se 2006. odlučili za rani nastup , početkom svibnja, u katarskoj metropoli nismo ni slutili da �?e Blanka sve naredne sezone otvarati ba?? tamo, nekako podalje, sa strane�?? Respektabilnih 204, 203 i 205 cm u zadnje tri sezone i spomenuto zlato sa svjetskog ,učini??e je pa?�enom i ma?�enom �??gra�?ankom�?? Dohe. Svugdje osmjeh, lijepa riječ, molba za autogram, fotku. Ni njoj nije svejedno�?? Svugdje ?�eli do�?i u zadnji čas i odmagliti ??to prije, svome Splitu. Ali ne i tamo gdje ode ranije i gu??ta na suncu koje se kod nas jo?? koleba. Pet tjedana pripreme, nikad manje, nikad tako lako; rad da, ali bez �??suza�?? i �??krvi�??. Nekoliko puta me zabrinuto pitala; Mo?�e li to i ovako? Kao da je peče savjest ??to nema rupa na cesti . Doha kao vrata sezone, i??čekivanje novog početka. Ovaj put i početka nove serije svjetskih natjecanja Dijamantne lige. Zlatna je nije htjela. Ne ka?�em da je zlato lo??e, ali dijamanti ipak ?�enama ljep??e stoje . http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=538 Thu, 13 May 2010 22:00:00 +0000 http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=538 Mislila sam da �?e mi nakon trinaest godina aktivnog skakanja mitinzi postati rutina. Pakiranje, putovanja, hoteli, uvijek isti raspored aktivnosti prije natjecanja, zagrijavanje, probni skokovi, malo adrenalina na visinama iznad 2 m.. Ali jo?? uvijek se uhvatim kako na svaki gledam kao da je borba na sve ili ni??ta. Taj dan biti ili ne biti, a ako je ono 'ne biti' �?? ne vra�?aj se doma. Dobro, mo?�da malo pretjerujem, ali svejedno me iznenadi sna?�an intezitet emocija koje pro?�ivljavam prije nastupa. U zadnjih godinu dana svoje strahove projiciram isključivo na nesvjesnoj razini �?? dok spavam. Za neke nisam ni znala da postoje , dok se ne bi probudila i s olak??anjem promrmljala : 'dobro je..' . Moja dnevna rutina na dan skakanja u Arnstadtu alarmantno je bila uzburkana zbog satnice natjecanja. Naime, počeli smo sa zagrijavanjem ve�? u 13 sati, a sa slu?�benim dijelom sat kasnije. Zato sam se i ovaj put probudila u 5.30, da bih ve�? u 7 bila na jutarnjem treningu 'razbu�?ivanja'. U 9.30 je slijedio jo?? jedan obrok , a poslije toga spavanje. Obično odmaram poslije ručka, ali mi nije bio problem odspavati do podne. I tu zavr??ava sve suvislo vezano za prednatjecateljske pripreme i rituale... U snu sam se pripremala za skakanje u Splitu. Nakon ??to sam to jutro napustila frizera negdje u centru grada ( ?! ) , shvatila sam da imam jako malo vremena da se vratim ku�?i i na miru pripremim. To mo?�da i ne bi bio toliki problem da nisam bila potpuno bosa i da nije ba?? u tom trenutku počela padati ki??ica. I tako ja trčim kao luda, a na podu prepuno komadi�?a stakla koje poku??avam zaobi�?i. U jednom trenutku stanem i shvatim da nema smisla uzalud tro??iti energiju i da bih mogla pozvati taksi. No, taksist nije znao gdje se nalazi ulica u kojoj sam ga čekala, pa sam imala vremena upasti u jo?? malo nevolja. �?ekam tako svoj prijevoz, kad čujem neko re?�anje iz le�?a. Inače ne volim vidjeti pse bez uzice, imala sam neugodnih iskustava na Marjanu. A ovaj nije imao namjeru da me po??tedi. Nekako sam se ipak othrvala, mo?�da sam ga i udarila, a on se u trenutku pretvorio u čovjeka. Le?�ao je na tlu, u nesvijesti, pa sam mu priskočila u pomo�?. Kad je do??ao k sebi rekao mi je da je sve u redu, ali da ima jaku aritmiju i da bi li mu mogla izmasirati srce da se vrati u normalu. Inače sam u srednjoj naučila sve o postupcima reanimacije... U me�?uvremenu je stigao taksi, pa sam s olak??anjem dala vozaču adresu svog stana. Ali ne!! Gospodin, osim ??to je vozio 20km na sat, me ostavio na pola puta obja??njavaju�?i mi da jednostavno 'ne pokriva' cijeli grad. Sva sre�?a da sam odmah nai??la na ?�enu koja je vozila rik??u. Bolje ikakav nego nikakav prijevoz. Na ?�alost, nije se ni ona iskazala kao najpouzdaniji prijevoznik budu�?i da je, umjesto da hoda ili trči, skakutala na jednoj nozi. Ve�? sam se bila preznojila od muke, mole�?i je da po?�uri, kad sam začula budilicu... Zaista sanjam često. Uvijek su to snovi puni boja i emocija, ne ostavljaju me ravnodu??nom jo?? sate nakon bu�?enja. Ponekad mi se čini kako imam svoj paralelni svijet u kojem je sve mogu�?e. �?ak mi se dogodilo par puta da sanjam ono ??to ?�elim. I ne odbacujem ih olako, te svoje nesvjesne crtice, pogotovo kad imaju mo�? da mi uljep??aju dan.. A za snove prije natjecanja iz iskustva mogu re�?i samo jedno �?? ??to su stresniji , to je bolji rezultat. http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=517 Sun, 07 Feb 2010 23:00:00 +0000 http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=517 Na početku ove zime imala sam samo jedan cilj �?? pre?�ivjeti... Sama pomisao da se ljeto bli?�i kraju, za mene je sasvim dovoljan razlog za nezadovoljstvo. A onda i uvijek prisutan ?�al kad se spusti zastor nakon zadnjeg natjecanja, a taman počnem beskrajno u?�ivati u svakom skoku... Prvih tjedana mi toliko nedostaje taj natjecateljski adrenalin da mi ni skok sa ?�ibenskog mosta ne bi pomogao u trenucima krize. Ali, pro�?e prvi tjedan treninga, pa drugi, pa cijeli cikulus i brzo se uljuljam u radnu svakodnevnicu. Ponovno shvatim koliko je lijepo bar na neko vrijeme pustiti korijenje na jednom mjestu. Unatoč mojoj sportskoj ekscentričnosti, u?�ivam u poznatom okru?�enju i isplaniranim danima kad u svakom trenutku znam ??to me očekuje. Tada mi se glava najbolje odmara, iako u isto vrijeme tijelo izla?�em velikim naporima. Ali sve su to i te kako zanimljive seanse �?? vječita borba za prevlast na vlastitom terenu protiv duhova pro??losti, duhova Blanke iz zime '09.,'08.,'07... I svaki put iznova shvatim kako sam se namjerila na ?�estokog protivnika, jer nije lako nadma??iti nekoga sa 208 u d?�epu... Ta radost koju donosi stotinka manje ili centimetar vi??e je neprocjenjiva, jer znači da rastem, da jo?? uvijek mogu biti bolja. Sa zavr??etkom priprema, zavr??ava i moja zima. I bila je puno vi??e od pukog pre?�ivljavanja. Mirna, jer znam da sam dala sve od sebe, opet podi?�em zastor za jo?? jednu sportsku predstavu. . http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=509 Wed, 20 Jan 2010 23:00:00 +0000 http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=509 Ne voli?? se vra�?ati u pro??lost. Gleda?? ispred sebe sa nadom da se ono najbolje tek mo?�e dogoditi. Na Bo?�i�? si imala dva treninga. Prvi ujutro prije 8. Brzo se sti?�e do dvorane pustim ulicama. Popodne jo?? jedan najstresniji. Tri sata hodanja po ?�ici. Nervi i mi??i�?i napeti do pucanja. Odahnusmo. Subota jutrom jo?? jedan, potom put u metropolu. Rado bi ostala ku�?i. Dan i po odmora dragocjenijih od svega nakon paklenog tjedna. Ipak ide??. Ne ?�eli?? nikoga razočarati. Ne ?�eli?? da ti se zamjeri. Ne ?�eli?? da ti bacaju balvane na stazu. I onako ih ima previ??e. Zna?? da mora?? dati mnogo drugima da bi ti ostalo ono malo tvoje . Ona srčika bez koje ne mo?�e??, koju ne da??, bez koje gube i oni koji bi ti je uzeli. Nije samo to; do�?i, iza�?i na binu uzeti pokal kazati rečenicu dvije, pa ku�?i. Odlika??ice moja . Petica je uvijek bila tvoja jedina opcija. Zato je sve na popisu, onom ili ovom; masa?�a, manikr-pedikir, pomno odabrane cipele, odje�?a, frizura, ??minka, nakit, dobro raspolo?�enje proizi??lo iz dobrog ritma pripreme, spremnost za stotinu autograma, mno??tvo poziranja slu?�benim i inim fotografima, izjava, osmjeha �??sve vas volim�??�?? Ne�?e?? uzeti ni zalogaj sa ??vedskog stola . Svoj si obrok ve�? naručila i pokupit �?e?? ga na povratku u hotel. Ručak kao obred. U samo�?i sobe. Tijelo je hram du??e, često ka?�e??. Nahranit �?e?? ga pa?�ljivo. Popodnevno spavanje. Ritual bez premca. Spremanje stvari apotekarskom precizno??�?u, bo?�e pa ti si farmaceut, i put pod noge�??Zato, Stjepane sada zna?? za??to u 16 h, a ni poslije nije mogla u tvoju emisiju. Zorom �?u glavinjat' splitskim ulicama riskiraju�?i manje prometne prekr??aje usredotočen na jutarnju molitvu da se njoj stvori mali prometni zastoj kako opet ne bih bio tek puki prva??i�? suočen sa njenom prijekornim pogledom: kasni???! Socijalizirat �?u pokal staviv??i ga u gu?�vu sa ostalim na polici u dvorani, a potom trening. Popodne drugi�?? Valjda �?e sada napokon uhvatiti ritam. Ne voli?? se vra�?ati u pro??lost. Gleda?? ispred sebe s nadom da se ono najbolje tek mo?�e dogoditi. http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=501 Sun, 27 Dec 2009 23:00:00 +0000 http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=501 Zaladilo je. Nije mi to drago, mada znan da ne smin bit nezahvalna zbog babljeg lita koje nam se tako dobronamjerno smilovalo.. Ali,ko?�a na rukama mi je ve�? popucala i ne poma?�u moji svakodnevni rituali mazanja pustim uljima i kremicama, i dalje se buni i vapi za toplinom. Klima mi je, bez iznimke, uvik postavljena na plus trideset, termo-čarape su mi stalno na nogama, a no�?u ve�? spavam u posebnim rukavicama koje vla?�e ko?�u i omogu�?avaju debelom sloju kreme da se ??to bolje upije. Danas san ostala u ??oku jer san shvatila da san se, početkon lita rije??ila svih svojih d?�empera.. Ne znam di mi je bila pamet! Valjda me ludi optimizam natjerao da zanemarim činjenicu kako se godi??nja doba i dalje minjaju. Ili to ili san zaključila da nema dovoljno mista u ormaru za ljetne krpice. Zima mi definitivno ne odgovara. Koliko �?e moja prilagodba potrajati, ne znam.. Ni jutarnje trčanje na Marjanu mi nije uspjelo podi�?i tjelesnu temperaturu. Bez kapi znoja. Samo zajapureni obrazi i tu?�na spoznaja da me u?�asno smetaju duge gege ispod tute. I da �?e tako biti jo?? dugo vremena. Pitam se kako bi bilo da imam mogu�?nost odspavati zimski san. Da li bi mi bilo ?�ao vremena koje bih propustila, ili bi moja hedonistička strana zanemarila tih par miseci hibernacije? Ipak, bura je donila ne??to dobro. A to su treninzi. Novi početak, novi izazovi, borba sa Blankom od lani, njenim rezultatima bri?�no zabilje?�enim na izlizanim papirima odra�?enih treninga. Krenula sam puna elana, nova i odmorna nakon četiri tjedna aktivnog odmora. Ne sje�?am se kad sam ovako 'čiste' glave započela zimske pripreme. Mo?�da jo?? letim od zadnjih uspjeha, koje odr?�avam na ?�ivotu s mi??lju ili dvije negdi u sredini dana. A ono ??to je najva?�nije jest da sam prona??la prazan prostor za napredak. Osje�?am da mogu dati vi??e, glad za boljim je jo?? uvijek prisutna. Presretna san zbog toga, jer je sezona bila duga i nabijena emocijama. No, lo??ih posljedica nema. Sve se odvijalo postepeno, od relativno tihog početka, preko kulminacije u Berlinu, do burnog zavr??etka u Zagrebu i Solunu. Ba?? kako triba... I nastavljam u istom smjeru, bogatija za jo?? jedno iskustvo uzavrele ljetne sezone. Neprocjenjivo. I tako sam postupno ipak oprostila hladno�?i koja je naglo banula na vrata (inače, mrzim nenajavljene goste). Ne mo?�emo uvijek imati sve. Ili? http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=480 Sat, 17 Oct 2009 22:00:00 +0000 http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=480 Tako se uvik namisti. S krajem sezone dolaze i zadnji trzaji lita. A ja se, u svojoj malenkosti trudim svim silama zaustaviti ih, uhvatiti zadnje sunčeve zrake ka zrna bisera na svojoj ko?�i. Nek potraje ??ta du?�e ta toplina i ulip??a mi tmuran dio godine kojem se najmanje radujem. I dalje odlazim na svoju pla?�u. Ja i jo?? par nostalgičara, odbijamo priznati da je more ipak zahladilo, da se crvčci vi??e ne čuju i da nam svaki dan proveden u toj oazi mira mo?�e biti posljednji ove godine. Sada posebno u?�ivam u svakom tom poklonjenom trenutku, cijenim ??to se bura jo?? nije zainatila i potirala nas ka pu?�eve u svoje ku�?ice. Neka vas ne čudi moj zanos ljetima u Splitu, svake se godine iznova zaljubim u svoj grad, negdje oko prolje�?a. I to traje sve dok ipak ne popustim i shvatim da ne mogu vi??e golih nogu iza�?i na ulicu. Ipak, promjene su dio ?�ivotnog ciklusa i da ih nema nikad ne bi znali cijeniti one koje su na bolje. Zato �?u se za par miseci opet veseliti ka malo dite novom bu�?enju prirode, upijati mirise i boje ka da sve do?�ivljavam po prvi puta. Ne??to slično mi se dogodilo i ovu atletsku sezonu, posli Berlina. Nisam se usudila ni pisati o tome dok se emocije nisu smirile. Bio bi to uzaludan poku??aj stavljanja na papir nečega za ??to riječi jednostavno nisu dovoljne. Zamislite trenutak u kojem nemate nikakvih ?�elja, stanje bla?�enstva kada stojite na vrhu planine i dovoljno je samo ??to ste budni i svjesni.. Bez potreba, bez briga i strahova �?? potpuno slobodni. Tu no�? nakon pobjede na svjetskom nikada ne�?u zaboraviti. Zanemarila sam san, jer tko bi ?�elio propustiti te trenutke koji su ve�? sutra bili puno manje intenzivni. Prisjetila sam se Osake. I tada sam, zajedno sa svojim timom probdjela cijelu no�?. Prepričavali smo doga�?aje, odgovarali na poruke, slavili s novinarima uz crno vino i japanske grickalice. No ovaj put sam slavila sama. Bila sam si dovoljna, u dru??tvu one koja je jedina u potpunosti mogla shvatiti koliko je velika ova nova pobjeda. Pričale smo o zimi i Torinu, trenucima u kojima je i najmanji optimizam bio dočekan kao uljez u ku�?i straha. O prvim trzajima nalik plaču tek novoro�?enog diteta, poku??ajima da učinim sebe jačom i otpornijom, uz sve ostale osobine potrebne da bih izradila svoj neprobojan prsluk koji �?e me voditi kroz ljetnu sezonu. Jer, znala sam da �?e biti te?�a nego i jedna do sada. Nije bilo izbora �?? morala sam evoluirati. Ovo su riči mog dragog prijatelja koji mi je pomogao u tom procesu, a ja se u svakom pogledu sla?�em s njim. Bez izazova ostajemo na mistu i iz te perspektive nikada ne bi saznali gdje su nam prave granice. I da li one uop�?e postoje. Uhvatila sam se u klinč sa svojim slabostima, priznala si bez treptanja svaki strah koji me kočio u poku??ajima da idem naprid.. Skupila san tu ??porkicu na hrpu i otpuhnula je u vitar. Ne�?e se vra�?ati. Bar ne u istom obliku. Novih prepreka �?e uvik bit, ka ??ta sam ve�? vidjela druge, vi??e vrhove s one moje planine. Vrhove koje ?�elim osvojiti. Svaki taj poku??aj čini me ?�ivom i ve�? kao takav je neprocjenjiv. Vi??e nikad ne ?�elin stajati na mistu. A sada i znam kako prona�?i najbolji put. Jo?? jednom hvala svima na velikoj radosti koju mi pru?�ate svojom bezrezervnom podr??kom. Lipo je sve ovo diliti s vama. http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=476 Sun, 27 Sep 2009 22:00:00 +0000 http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=476 Ovo san napisala u svoju malu knji?�icu memoara jutro nakon Zlatne lige u Berlinu i drugog mjesta http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=451 Sat, 22 Aug 2009 22:00:00 +0000 http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=451 Sporta?? i povrede mogu biti asocijacija jedan drugom na onoj hladnijoj strani sporta. Samo je ponovljena povreda gora od povrede http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=450 Fri, 21 Aug 2009 22:00:00 +0000 http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=450 Berlin �?e Blanki biti peto svjetsko prvenstvo uokvireno u devet godina. U dosada??njih četiri zbivali su se doga�?aji koji mogu u�?i u ??kolsku lektiru koja tretira mladenački uzlet, posrtanje, te?�ak rad i na posljetku nagradu. Klasičan ritam svake bajke. Edmonton 2001. 194 cm i veliko ??esto mjesto juniorke. Pariz 2003.; nada temeljena na balonu od sapunice. Sedmo mjesto u finalu.�??Tek danas vidim koliko sam bila naivna u ?�elji da dohvatim medalju.�??-nedavno je kazala Blanka . Helsinki 2005. pojavila se na kvalifikacijama da obznani veliku pobjedu nad bole??�?u . I bija??e samo to, al' bija??e mnogo. A onda Osaka 2007. jedinstvena i neponovljiva. Nije se dogodilo slučajno. Bila je favorit i uzela zlato, čiji sjaj �?e joj zauvijek obasjavati put. A sada novo svjetsko prvenstvo- Berlin. Sjetim se zebnje dječaka koji stoji u redu za svoj novogodi??nji poklon grozničavo va?�e koliko je bio dobar u godini na izmaku? Da li �?e djedica u crvenoj kapi i bijeloj bradi povjerovati u njegovu dobrotu te i njemu udijeliti poklon? Blanka, djedica bi bio zadovoljan. I mada nije vrijeme za bajke, jo?? uvijek u njih vjerujem. http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=439 Sun, 16 Aug 2009 22:00:00 +0000 http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=439 Podijelila sam ovaj najdulji boravak od ku�?e u ovoj sezoni na četiri dijela... http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=407 Sun, 14 Jun 2009 22:00:00 +0000 http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=407 U nedjelju, 14.lipnja u Berlinu započinje novi i posljednji krug natjecanja pod nazivom Zlatna liga, koju dogodine naslje�?uje Dijamantna. http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=404 Fri, 12 Jun 2009 22:00:00 +0000 http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=404 Uvijek sam isticala kako je ovo moje najdra?�e vrijeme u godini. S prirodom, budim se i ja . Osje�?am pozitivan nalet energije... http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=394 Sun, 03 May 2009 22:00:00 +0000 http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=394 Prije nego podijelim svoje 'stanje uma' s vama, htjela bih zahvaliti na mailovima podr??ke koji su pristigli u zadnje vrijeme. Svaka va??a riječ ohrabrenja jo?? je jedan razlog za novu dozu... http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=392 Fri, 27 Mar 2009 23:00:00 +0000 http://www.blanka-vlasic.hr/b.php?id=392