O Blanki:

Blanka Vlašić jedna je od najboljih skakačica u vis u povijesti atletike. Dvostruka je svjetska prvakinja te olimpijska doprvakinja iz Pekinga 2008. Preko dva metra dosad je letjela 162 puta na 103 natjecanja, a njezinih 208 centimetara preskočenih na Hanžekovićevom memorijalu u Zagrebu, 31. kolovoza 2009. godine, drugi je rezultat u povijesti skoka u vis, odmah do rekordnih 209 Stefke Kostadinove. Blanka je šest puta izabrana za najbolju sportašicu Hrvatske, dvaput za najbolju sportašicu Europe, a 2010. godine bila je i najbolja sportašica svijeta. Te godine pobijedila je na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Dohi, na Europskom prvenstvu u Barceloni i Kupu kontinenata u Splitu pa ju je IAAF proglasio službeno najboljom svjetskom atletičarkom.

Blanka je rođena u Splitu, 8. studenoga 1983. godine, kao najstarije dijete u sportskoj u obitelji. Mama Venera je bila trkačica na skijama, košarkašica i atletičarka, a otac Joško atletičar, aktualni rekorder Hrvatske u desetoboju.

Ime je dobila po Marokanskom gradu Casablanci gdje je njezin otac 1983. osvojio zlatnu medalju na Mediteranskim igrama. Blanka ima i tri brata: najstariji Marin, bivši je košarkaš, baca disk i kroči očevim trenerskim stazama, Luka je student fizioterapije, dok je najmlađi Nikola izvanserijski nogometni talent i igra u Hajduku.

Blankin je sportski talent rano zamijećen. Atletiku je počela trenirati sa 7 godina, s ocem koji je radio kao trener u atletskom klubu.

Odlikovala se brzinom i izvrsnom koordinacijom. Trenirala je sprinterske discipline, prepone, skokove dalj i vis, a radila je i osnove bacanja. Njezina iznadprosječna tjelesna visina i vitkost prevladale su u odluci da joj skok u vis bude specijalnost. Zbog toga 1997. Godine Bojan Marinović postaje član stručnog stožera zadužen za tehniku skakanja i do danas je bitna karika Blankinog razvoja.

Blanka je pozornost sportske javnosti na sebe skrenula olimpijske 2000. godine, kada je osobni rekord poboljšala sa 180 na 193 cm i tako ispunila normu za nastup na Olimpijskim igrama u Sydneyju. S nepunih 17 godina tamo je u kvalifikacijama skočila 192 cm i zauzela 17. mjesto. Mjesec dana kasnije postala je u Čileu svjetska juniorska prvakinja, a već sljedeće godine na Svjetskom prvenstvu u Edmontonu zauzela je 6. mjesto skočivši u finalu 194 cm.

Naslov svjetske prvakinje Blanka je osvojila dva puta – u Osaki 2007. i u Berlinu 2009. godine – čemu je dodala i dva dvoranska naslova, u Valenciji 2008 i Dohi 2010. Nakon Sydneyja, nastupila je i na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. i Pekingu 2008. godine, na kojima je osvojila srebrno odličje skočivši u finalu 205 cm. Igre u Londonu 2012. Blanka je propustila zbog ozljede.

Uz već spomenute Blankine dosege i rekorde, svakako treba spomenuti i niz od 32 uzastopne pobjede ostvaren između 24. lipnja 2007. i 22. srpnja 2008. kao i nevjerojatnu seriju skokova preko dva metra iz 2008. Te godine je Blanka 200 cm ili više skočila na svih 24 natjecanja na kojima je nastupila, preskočivši tu visinu ukupno 41 put! Između 2003. i 2013. godine čak je 29 puta pobijedila na mitinzima Zlatne i Dijamantne lige.

Nakon dvogodišnjeg izbivanja zbog ozljede Ahilove tetive, velikim natjecanjima se vratila 7. ožujka 2013., na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Sopotu, gdje je sa 194 cm zauzela šesto mjesto u finalu.

Blog

Nema prečice do vrha

Dugo sam sanjala izlazak na skakalište bez ‘kamena u cipeli’… Ili, u mom slučaju, bez boli u Ahilovoj tetivi. Toliko me okupirala ta pomisao da sam smetnula s uma kako je to tek prva stepenica na stubištu zvanom povratak. I gledam sada tu skalinadu ispred mene, strma je kao i svi truda vrijedni usponi… Da nije tako, sportski ‘krov svijeta’ bi bila tek trivijalna titula. Hoću li li ga još jednom dodirnuti, ne znam. Srce je željno, ali obećanja ne dajem. Takva odvažnost mi nije dana. Mogu se, doduše, poigrati činjenicama pa ponuditi moguće zaključke… Kažem tek ‘moguće’, jer me život već previše puta odveo u neočekivanom smjeru. I na tome sam zahvalna. Zamislite put na kojem znamo svaku postaju! Vjerojatno bismo ostali na razini petogodišnjaka koji samo znaju reći: „Daj!“ Dakle, nakon polovično odrađenih treninga zimus, zaplovili smo punim jedrima u proljetne pripreme. Kao i svake dosad, bremenite i neizvjesne, ipak su se pokazale uspješnima i postavile dobar temelj za budućnost. Upravo mi je taj temelj nedostajao, sigurna baza odakle mogu opet početi graditi svoju ‘kućicu iz snova’. Unatoč velikim naporima ostala sam zdrava i dočekala natjecateljsku sezonu. I sada dolazi na red nešto sasvim drugo – pretočiti sve ono što sam odradila na treningu u skok. E, to su već malo finiji radovi i zahtijevaju strpljenje. Moram priznati da mi je nakon toliko iščekivanja malo usfalilo strpljenja. Ali, prečice nema i moram se pokoriti pravilima igre. Doduše, imam sklonost ‘zadramiti’ s vremena na vrijeme (pa i češće!) kad stvari ne krenu kako sam zamislila. I svaki put se pokajem zbog oholosti, jer jedino dragi Bog zna koji...

Na hodočašću s mamom

Začudila sam i sebe samu rasporedom koji sam si nametnula po povratku sa Svjetskog dvoranskog prvenstva u Sopotu, budući da mi obično treba mjesec dana da dođem ‘k sebi’ po završetku sezone i to najradije ‘obavljam’ kod kuće. No, već nakon dva dana sam morala u Irsku kod Stara, a potom me čekalo hodočašće u Italiju s mamom: Cascia – Monte Sant’Angelo u parku prirode Gargano – San Giovanni Rotondo – Lanciano – Loreto. To što sam provela nekoliko dana s mamom bilo mi je posebno drago, budući da rijetko imamo priliku biti same. Odmak od svakodnevice nam je objema dobro došao, iako je ona dugo putovanje autobusom nakon pristanka trajektom u Anconu podnijela puno bolje od mene, ‘iskusne putnice’. Nisam sigurna ima li to veze s mojim dugim nogama i skučenim prostorom ili pak s razmaženošću zračnim prijevozom… San Giovanni Rotondo je poznato svetišta Padre Pia. Jedan od najpopularnijih svetaca Italije čak je pedeset godina na svojim rukama i stopalima nosio stigme, znakove Isusove muke. Rane koje stalno krvare i ne zacjeljuju samo su jedno od niza čuda po kojima je ovaj svetac poznat. Njegov najveći projekt, ‘Dom za ublažavanje patnje’, danas jedna od najmodernijih bolnica u Italiji. Čovjek molitve i patnje, čije je tijelo ‘in tacta’ (ne raspadnuto) izloženo u veličanstvenoj novoj bazilici i kripti ukrašenoj mozaicima isusovca p. Marka Rupnika, Chiesa San Pio, zauvijek se uselio u naša srca i molitve. Po povratku prema Anconi smo zastali još na dva mjesta. Prvo je bilo Lanciano, gdje smo posjetili crkvu u kojoj se čuva Euharistijsko čudo, hostija pretvorena u dio ljudskog srčanog mišića i nekoliko kapljica zgrušane...

Na kraju balade – Star

Predivan sunčan dan, bez daška vitra. U kafiću na plaži ne triba jaketa. Prosinac je velikodušan ove godine, i ne samo što se vrimena tiče… Kada sam 12.10. sjela u avion za Irsku, prvi put sam bila bez očekivanja uoči nove terapije. Iako mi je posjet klinici u Carlowu, gradiću nedaleko od Dublina, bio posljednja šansa prije ozbiljnog razmatranja o drugoj operaciji, osjećala sam mir. Čula sam mnoge pohvale o Anthonyju Geogheganu, poznatijem pod nadimkom ‘Star’, ali se nisam dala ponovno zavesti maštanjima o potpunom oporavku. Kad je ‘na nož’ s emocijama – u Božje ruke! Šest dana i gotovo tri puta više terapija nakon, sve je drugačije. Potiskujem euforiju jer je toliko još posla ispred mene. Jačanje tetive, zgloba, listova… Vraćanje cijelog sistema u normalu. Predugo je tijelo kompenziralo da bi u samo jedan dan ponovno naučila normalno hodati. Bol se upisala u podsvijest kao sastavni dio svakog pokreta i znala sam da će trebati vrijeme da poništim učinak posljednje tri godine. No, Star je uz pomoć ultrazvučnih šok-valova počistio kalcifikate koji su se stvorili uz kost i stalno ranjavali Ahilovu tetivu. Manualnom terapijom mi je riješio niz ostalih problema, ni u jednom trenutku ne sumnjajući u ono što radi. Ovaj put nisam ja bila ta koja mora brinuti, potpuno sam se prepustila u njegove ruke. Povratak treninzima nadmašio je sva naša očekivanja. Opet sam imala problema sa spavanjem, ovaj put zbog pozitivnog uzbuđenja. Napredak je bio očit iz dana u dan, a Ahilova se nije bunila na podizanje intenziteta napora. Našem malom timu se pridružio novi sportski terapeut, slovenac Rok Deržanič kojeg sam upoznala u Carlowu gdje...

Prijava na newsletter

Subscribe

Želite autogram?

Sve što trebate je poslati svoju adresu i jednu frankiranu omotnicu na Blanki na:

ASK Split (za Blanku)
Ulica Hrvatske mornarice 10
21000 Split, Hrvatska

i autogram Vam stiže poštom! Ako ne želite čekati, preuzmite elektronsku verziju autogram karte:

Download