Juniorska karijera

Vlašić je rano započela na međunarodnom natjecanju: nastupila je na inauguracijskim Svjetskim prvenstvima mladih, završivši osmi, a po prvi puta predstavljala svoju zemlju na Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000. godine. Iako je Olimpijada pokazala da nije spremna za natjecanje na višoj razini, dokazala se više nego stručnjakinja na juniorskoj razini pobjeđujući 2000 Svjetsko juniorsko prvenstvo s skokom od 1,91 m. Bila je redoviti natjecatelj na višim atletskim sastancima i stalno se poboljšavala, kvalificirajući se za daljnje natjecanje na vrhunskim natjecanjima. Vlašić osvojio je šesto mjesto na Svjetskom prvenstvu u Edmontonu 2001. godine s oznakom od 1,94 m, što je rezultiralo i Edom Gordonom IAAF-a koji je označio kao buduću zvijezdu u događaju. Zaokružila je godinu osvajanjem svoje prve zlatne medalje na međunarodnom turniru, na prvom mjestu na Mediteranskim igrama 2001. godine.

Rezultati Vlašićeve završne godine kao juniori pokazali su daljnji razvoj kao visoki džemper. Postavila je novu najbolju sobu od 1,92 m na Europskom prvenstvu u zatvorenom prostoru 2002. godine i bila je omiljena za osvajanje juniora 2002. godine. Osvojila je konkurenciju za devet centimetara, postavivši novi osobni rezultat od 1,96 m i pokušavajući simboličku visinu od dva metra. Nije uspjela prijeći bar, ali je ostala zadovoljna svojim postignućima: “Ovo je bio prvi put da pokušam sa 2 metra marke.To bi bio bonus, a danas je ono što je zlatno, a ja sam vrlo sretan što sam zadržao svoj svijet junior titula”. Na završnom glavnom natjecanju sezone, Europskog prvenstva, nije mogla ponoviti svoj prethodni oblik i završila na petom mjestu. Ipak, krajem godine bila je rangirana u prvih deset skakača na svijetu za sezonu.

Ustajanje kandidata

Početak atletičarske sezone 2003. bio je obećavajući – Vlašić je u Linzu postavio novi osobni uspjeh s skokom od 1,98 m, a deset dana kasnije završio na Svjetskom prvenstvu u zatvorenom, najvišu završnicu na velikom svjetskom turniru. Lipanj i srpanj donijeli su daljnji napredak, ponovno skočivši 1,98 m i poboljšavši se na 1,99 m kako bi osvojio svoj prvi IAAF Golden League događaj u Gaz de Franceu. Nekoliko dana poslije, skočila je dva metra visine po prvi put na domaćem tlu na IAAF Grand Prix Zagrebu. Iako je Hestrie Cloete osvojila ukupno natjecanje, Vlašićev poraz psihološke barijere i poboljšani osobni uspjeh bio je vrhunac susreta, a Cloete je pohvalio nastup mladog sportaša. Vlašić je uzeo zlato na Europskom prvenstvu u atletici pod 23 na Europskom prvenstvu 2003. godine, a onda joj je najbolje poboljšao još jedan centimetar na Grand Prixu Zürich koji ju je kvalificirao za Svjetsko prvenstvo i prvo IAAF Svjetsko atletsko finale. Unatoč takvim prethodnim vrhuncima, njezina se sezona završila na maloj poziciji jer nije uspjela osvojiti medalju ni na Svjetskom prvenstvu (završavajući sedmo mjesto sa 1,95 m) ili na Atletskoj finalu u Parizu (završavši četvrti s 1,96 m). Iako nije uspjela stići na pobjedničko postolje na glavnim prvenstvima, samo su tri sportaše uspjeli skočiti više od svoje osobne i sezone na 2,01 m u 2003.

Nacionalni rekordi i zdravstveni problemi

Vlašić je dobro započeo sezonu s brončanim medaljem na IAAF Svjetskom prvenstvu u ožujku 2004. godine. Redovito je stigla na pobjedničko postolje na sastancima na otvorenom i osvojila nacionalno prvenstvo 2004. godine. Hrvatski rekordni skok od 2,03 m u Ljubljani dobro je mjesto za Olimpijske igre u Ateni 2004. godine. Međutim, kada se natjecao na konačnici olimpijskog skoka, uspjela je jedanaesto mjesto sa skokom od 1,89 metara. Slijedom toga, Vlašić se nije natjecao gotovo godinu dana: priznala je da se osjećala letargično, a ubrzo poslije toga dijagnosticirana je stanje hipertireoze.

Kirurgija i oporavak isključili su veliku većinu atletičarske sezone 2005. godine i uspjela je napraviti samo dva natjecateljska nastupa. Najbolje od 1,95 m jamčilo je pobjedu na državnim prvenstvima, ali njezin skok od 1,88 m nije bio dovoljan za napredak u finalu Svjetskog prvenstva 2005. godine.

Iako je njeno slabo zdravlje pokvarilo svoje šanse na dva glavna prvenstva 2004. i 2005. godine, Vlašić se vratio u potpunosti oporavljen i jači u sezoni 2006. godine. U veljači je na Banskoj Bystrici u veljači odnijela svoju najbolju sobu na 2,05 m (nacionalni rekord) i uzeo srebro na IAAF Svjetsko prvenstvo u dvorani 2006. godine. Iako je premlaćivana na zlatnu medalju od Yelene Slesarenko, ostala je pozitivna: “Naravno, željela sam pobijediti, ali kad se sjećam da sam prije godinu dana bolja, to je sjajno.” Europsko prvenstvo u atletici u Göteborgu 2006. godine pokazalo se kao gorko iskustvo: pročišćeno je 2.01 m, a na četvrtom mjestu iza Tia Hellebaut, Venelina Veneva i Kajsa Bergqvist. To je bio najbolji nikad ne-medalju pobjednički skok, a brončani medalist Bergqvist također je završio sa 2,01 m, ali je uspio u nekoliko pokušaja. Vlašić je završio sezonu s nastupom na Svjetskom atletskom finalu 2006. godine, ali se nakon trećeg skoka povukao s konkurencije, završivši šesti.

2007: dominacija i prva hrvatska zlatna medalja na Svjetskim prvenstvima

Iako je u veljači zabilježila najbolji rezultat u sezoni od 2,01 m, nije uspjela ponoviti svoje unutarnje oblike prethodne sezone i završila na petom mjestu na Europskom prvenstvu u atletskom natjecanju 2007. (kasnije nadograđeno na četvrto mjesto nakon što je Venelina Veneva pozitivno testirana na zabranjene tvari).

Tijekom sezone 2007. godine Vlašić osvojio je osamnaest od devetnaest natjecanja na otvorenom, pri čemu je jedini gubitak došao početkom sezone na prvom sastanku Zlatne lige u Oslu, pobijedio olimpijski prvak Yelena Slesarenko. Vlašić je osvojio Svjetsko prvenstvo u Osaki zahvaljujući skoku od 2,05 m, osvojivši prvu hrvatsku zlatnu medalju na Svjetskom atletskom prvenstvu. Antonietta Di Martino iz Italije i Anna Chicherova iz Rusije obojica su oslobodili 2,03 m za dijeljenje srebrne medalje.

Početkom listopada Vlašić je proglašen Europskim atletskim udruženjem nakon Europskog atletskog saveza nakon što je ujedinio glasove stručnog vijeća, grupe novinara i javnosti. Prva je hrvatska sportašica i prvi visoki skakač koji je osvojio ovu nagradu.

2008: Srebrna medalja na Olimpijskim igrama u Pekingu

U ožujku 2008. godine Vlašić je osvojio svoj prvi naslov prvaka svijeta u Valenciji, Španjolska (2,02 m) i zabilježio 10 dana ranije unutarnji nacionalni rekord od 2,05 m.

Dolaskom na Ljetnu olimpijadu 2008. godine, održanom u Pekingu, Kina, Vlašić skočio je 12 puta više od 2,00 m na otvorenom, vodeći svjetski poredak sa 2,06 m. Ipak se temelji na svjetskim ljestvicama, ona vodi za 3 centimetra.

Olimpijske igre u Pekingu

Na Olimpijadi, Vlašić je očistio sve njene šipke pri prvom pokušaju, od 1,89 m do 2,03 m. Na 2,03 m, Vlašić, Anna Chicherova i Tia Hellebaut, koji su imali propuste u prijašnjim pokušajima, uključujući 2,03 za Hellebaut, ostali su na natjecanju. Bar je otišao na 2,05 m, a Vlašić nije uspio prvi pokušaj dok je Hellebaut razbio belgijski rekord. Vlašić je očistio šank na svom drugom skoku, ali izgubio zlato do Hellebauta na povratnoj borbi nakon što nije bio oslobođen od 2,07 m.

Vlašićeva sezona zavrąila je kada je ponovno pobijedila na zadnjoj dionici ÅF Golden League serije koja je okončala svoje šanse za osvajanje jackpota od 1.000.000 dolara. Nakon što je osvojio prvih pet događaja u Zlatnoj ligi, završila je Memorijalna Van Dammeova susret na drugom mjestu iza Ariane Friedrich.

2009: Drugi uzastopni svjetski naslov, drugi najbolji high-jumper svih vremena (2,08 m)

U sezoni 2009. godine Vlašić je u Karlsruheu postavio svjetski zatvoreni teren od 2,05 m, što je ujedno i njezin nacionalni zatvoreni rekord u tom procesu. Međutim, nije uspjela zaraditi medalju na Europskom prvenstvu u Indooru u Torinu, završivši peto mjesto. Njemačka Ariane Friedrich osvojila je zlatnu medalju.

Na Svjetskom prvenstvu, Vlašić se borio protiv Ariane Friedrich. Za vrijeme konačnog nastupa, dvojac je pridružio vladajući svjetski srebro i olimpijska brončana medalja Ana Chicherova, koja je preuzeo vodstvo s prve utrke od 2,02 m. Vlašić je po drugi put počeo očistiti, dok je Friedrich to učinio trećim putom molitve. Na 2,04 m, hrvatski je raniji koji ide dalje. Chicherova ne uspije, a Friedrich zadržava svoj konačni pokušaj na 2,06 m, što je vrlo blizu prozirnosti. Potom je podigla šipku na 2,10 m, u svjetskom rekordu, ali nije uspjela u tri navrata.

Dana 31. kolovoza, u Memoriji Hanžeković u Zagrebu, Vlašić je pročistio 2,08 m. Postavila je novu osobnu najbolju hrvatsku rekord i postala drugi najbolji high-jumper svih vremena iza svjetskog rekorda Stefke Kostadinove (1987. godine 2,09 m). Podigla je šipku na 2,10 m, ali još jednom nije uspjela.

2010: Svjetski naslov prvaka i prvi europski naslov

6. veljače 2010, Vlašić briše 2,06 metara u Arnstadt, Njemačka. Pobjeda na Hochsprung mit Musik dodaje 1 centimetar do svoje osobne najbolje i hrvatske rekorde i dovodi je na treće mjesto na popisima svih vremena iza Švedske Kajsa Bergqvist (2,08 m 2006.) i Njemačke Heike Henkel (2,07 m 1992). Mjesec dana kasnije, zadržala je svoj naslov u svijetu u Dohi s 2,00 m, pobijedivši ispred Španjolske Ruth Beitia i Chaunté Lowe u SAD-u, obje skočivši 1,98 m. Kroz otvorenu sezonu osvaja prvo izdanje IAAF Dijamantne lige osvajajući sedam susreta na natjecanju. Ona i njezin glavni suparnik u sezoni Chaunté Lowe vodili su krug. Vlašić je očistio 2,00 m na šest od sedam puta u krugu.

1. kolovoza 2010. Vlašić je osvojio svoj prvi europski naslov s 2,03 m, što je jednako rekordu prvenstva koju su Belgiji postavili belgijska Tia Hellebaut i Bugarska Venelina Veneva-Mateeva četiri godine ranije na Gothenburgu 2006. godine. Bila je švedska Emma Green (srebro) i njemački Ariane Friedrich (bronca), skočivši se na 2,01 m.

Vlašić je izabran zajedno s Emmom Greenom kako bi predstavljala Europu na Kupu kontinenata na splitskom domu. Ona je osvojila događaj s 2,05 m, a jednako je najveći svjetski skok Chaunté Lowe. Podigla je šipku na 2,10 m, u svjetskom rekordu, ali nije uspjela razbiti.

Krajem godine Vlašić je okrunjen europskim atletičarom i IAAF-ovim svjetskim sportašem godine, nakon uspjeha Marti Domínguez (Europe) i Sanya Richards-Ross (Svijet).

Došavši do Svjetskog prvenstva u Daeguu 2011, Vlašić nije uopće omiljen. Sa 2,00 m, ona ne vodi svjetsko prvenstvo, a Ruska dugogodišnja suparnica Anna Chicherova ima sva očekivanja za pobjedu, zahvaljujući ruskom rekordu od 2,07 m. Antonietta Di Martino Italija također je u dobrom stanju dolazeći u Svjetske, jer je (kao Vlašić) skočio na otvoreno 2,00 m, ali je bolje u zatvorenom prostoru s talijanskim rekordom od 2,04 m. Štoviše, Vlašić nije bio siguran da će se pojaviti na prvenstvu zbog ozljede na lijevoj nozi. Međutim, tijekom prvenstva, pokazala je izvrsnu formu i uspjela je očistiti 2,03 m i zaraditi srebrnu medalju, koja nije daleko odstupiti 2,05 i stvoriti povijest kako bi postala prvi visoki skakač za osvajanje svjetskih naslova po 3 uzastopna naslova. Anna Chicherova osvaja Hrvatsku na poluvrijeme, a Antonietta Di Martino mora se smjestiti za broncu s 2,00 m.

2012 – 2013: ozljede, povratak i ozljede

Vlašić je odlučio operirati svoju lijevu Ahilovu tetivu u siječnju 2012. Iako je operacija sama po sebi dobro prošla, došlo je do infekcije koja je trebala biti ponovno u travnju. Spori proces iscjeljivanja usporio je pripreme za Olimpijadu u Londonu i morala se povući. Vlašić se nije natjecao ni u jednom drugom slučaju u sezoni, stoga nedostaje cijela sezona i otvorena sezona 2012. godine.

20 mjeseci nakon posljednjeg natjecanja, Vlašić se vraća 25. svibnja u New Yorku, uzimajući pobjedu sa standardom Svjetskog prvenstva 1,94 m. Potom je u Rimu skočila 1,95 m prije čišćenja krajem lipnja 2 metra u Buhlu dok je radila na stabilizaciji gležnja dok se približavala Moskovskom svjetskom prvenstvu. Nažalost, morala se povući zbog straha da se još nije oporavila.

2014 .: međunarodna reprodukcija i srebrna medalja na Svjetskom prvenstvu 2015. godine

U ožujku 2014. Vlašić se vraća na međunarodno prvenstvo od Svjetskog prvenstva 2011. na Svjetskom prvenstvu u zatvorenom prostoru. Postavila je 6. mjesto sa 1,94 m. Zbog ozljede koljena na kolniku u lijevom koljenu, morala se povući sa europskih prvenstvima u Zürichu gdje je bila jedna od omiljenih pored Ruske Mariya Kuchine, zbog dvije nedavne pobjede u Parizu i Londonu s 2,00 m.

Međutim, vratila se na scenu tjedan dana nakon Europljana u Weltklasse Zürichu i na četvrtom mjestu s 1,93 m. Završila je svoju sezonu na dobrom glasu, ponovno skočivši tu visinu u Zagrebu.

Godine 2015. Vlašić otvara sezonu na Zlatnoj galeriji u Rimu, a drugo mjesto za Španjolsku Ruth Beitia (2,00 m, vodeća svjetska liga) sa 1,97 m. Zatim, ona je jednaka onoj visini u New Yorku kako bi ponovno pobijedio Španjolac na povratnicama. Međutim, zbog svoje kronične bolove nogu, otkazala je nastup u Lausannei i Monaku kako bi se pripremila za Svjetsko prvenstvo u Pekingu.

Svjetski prvaci su prvo veliko prvenstvo Hrvatske od početka Daegu 2011. Od 27. kolovoza došla je do finala, a dva dana kasnije zaslužila je srebrnu medalju iza ruske Mariya Lasitskene (bivša Kučina) koja ju je pobijedila (Vlašić kao jedan propust na 1,92 m). Srebrna medalja za nju osjeća kao zlato nakon svega što mora proći posljednjih godina, a posebno se prisjećajući da nije mogla hodati već početkom srpnja.

2016.: olimpijska brončana medalja u Rio de Janeiru

Ipak zbog problema s Achilleom, Vlašić se pojavio samo u sezoni 2016. godine: u Splitu 29. siječnja, gdje je pobijedila s 1,95 m, skakajući preko kvalifikacijskog standarda (1,93 m) za Ljetnu olimpijadu 2016. godine. 3. veljače imala je operaciju u Turku, Finska. Unatoč tome što se nije natjecala tijekom sezone (otkazala je svoje sudjelovanje na Europskim prvenstvima i London Diamond ligi), izabrana je od strane Hrvatske federacije uz Ana Šimić koja predstavlja Hrvatsku u skoku na Olimpijadi.

Olimpijsko natjecanje

18. kolovoza Vlašić se natjecao u kvalifikacijama ženskog skokova i dostigao finala, stavljajući prvo mjesto u kvalifikacijsku visinu za konačni, 1,94 m. [56] Dva dana kasnije natjecala se u finalu od 17 natjecatelja. Pročistila je 1,88 m i 1,93 m u drugom trenutku ispitivanja, prije čišćenja 1,97 m. Ona, Ruth Beitia, Mirela Demireva i Chaunté Lowe bili su jedini sportaši koji su očistili bar. Postavljanje treće iza Beitie i Demireve, ali ispred Lowea, Vlašić je pokušao 2,00 m, ali nije uspio očistiti u tri pokušaja. Kao što nitko drugi nije očistio, zaradila je brončanu medalju iza Beitie i Demireve. Ovo je bio prvi put od Olimpijskih igara 1980. godine da je dobitna visina bila ispod 2.00 metara. Vlašić je postao sedmo sportašice u povijesti discipline (od 1928.) kako bi osvojio dvije olimpijske medalje.

Karijera nakon sezone Olimpijade

Dana 19. srpnja 2017. Vlašić je najavio povlačenje s Svjetskog prvenstva u Londonu zbog bolova u stopalima. Rekla je da još nije planira otići u mirovinu [60] dok se planira vratiti za sezonu 2018 na putu do Olimpijskih igara 2020. u Tokiju.